Mislite da je ovo još samo jedna od hrpe navijačkih stranica? Ne. Ovo je priča o legendarnoj, najvjerovatnije najboljoj ekipi Bad Blue Boysa ikad, priča o mitskim BBB Trešnjevka.

Da, dobro ste čuli. Nakon kaj smo od vas, običnih navijača, novinara i sociologa dobili tisuće upita, želja i molbi da saznate više o svim tim mitovima i legendama koje ste čuli o nama, odlučili smo vam izaći u susret.

Ova stranica će vam dati uvid u već kultne avanture i doživljaje koje je ova grupa doživjela na mnogim putovanjima i utakmicama našega Dinama, kuda nas je vodila ljubav i fanatična vjernost prema našem klubu.

Ovdje nemojte tražiti rezultate, tablice, podatke o klubu ili o igračima. Na ovoj stranici možete naći samo priču o nama i o mnogima koji žive na ovaj posebni način, kojima utakmica nije samo igra koja traje 90 minuta.

Nogomet je najljepša igra ikad izmišljena. Tisuće je knjiga nogomet inspirirao.

Mi ćemo vas povesti u svijet vama nepoznat, pričati o svemu onom što ne možete vidjeti na tv prijenosu, ni u sportskim novinama, a sastavni je dio nogometne kulture.

Ovdje je naša priča....priča o Ekipi Trešnjevka

Kapfenberg ili kaj nam je to trebalo

Krenuli smo dosta kasno, čekali smo jednog od nas da završi sa šljakom. Tako da smo zapravo već u startu kasnili, a nismo ni očekivali gužvu na granici. Stali smo barem 5 kilometara prije prijelaza u koloni. Situacija nije uopće izgledala bajno. Na vidiku je bilo kašnjenje na tekmu. Trebalo sam je sat vremena do granice. Nakon kaj smo napokon prešli u Sloveniju stali smo samo da nadopunimo zalihu piva i žurno prema našem cilju, Kapfenbergu, ma gdje god to bilo. Dosta je vremena bilo prošlo od zadnje tekme i baš smo se veselili Dinamu. Na Austrijskoj nas je granici granični policajac pozdravio sa "Kapfenberg ?", odmah i iz prve. Nakon kaj smo kupili vinjetu i obavili (opet) nuždicu krenuli smo opet dalje, prisjećajući se starih dana shopinga prolazeći Spielberg, Leibnitz. Morali smo malo ubrzati, nije bilo izgledno da ćemo stići na početak. Dečki su pročitali u SN-u da je Kapfenberg 70tak km od Graza prema Salzburgu. To je još dosta daleko. Cajtnot. Dinamo je već bio na terenu kada smo skužili da smo imali krivu informaciju, da smo u krivom smjeru. Prema Beču, ne prema Salzburgu. Okrenuli se i krenuli ipak prema Kapfenbergu svjesni da nećemo vidjeti tekmu. Raspoloženje više nije bilo na nivou. Napokon, Kapfenberg. Stadion samo našli iz prve. Došli smo na stadion 10tak minuta prije kraja. Bolje išta nego ništa. Ušli smo na tribinicu gdje je bila naša ekipica, Rapidovi su bili na drugoj strani. Nismo pošteno ni razgledali stadion, kad je počelo. Ne znam kaj je bio povod, niti jel ga uopće bilo. Imam osjećaj da je sve bilo isforsirano, bespotrebno, planirano. Neću niti mi se piše o svemu tome. Samo ću reći da su to bile prave ulične borbe, da su se rapidovi rado pridružili peglanju policije i da su me iznenadili. Rapid ima dobru ekipicu. Sve me to podsjećalo na one nerede oko G8 sastanaka, ne previše na nogometne nerede. Nismo bebice, al' ovo nije ok. Nered radi nereda.

Povratak je protekao u žućnoj raspravi o svemu tome. Ne želim sada o tome. Drugom prilikom. Nismo znali da nakon 21h na slovenskim pumpama više ne proddaju pive. To nas je još više bacilo u neku nogometnu depru. Vratili smo se doma oko ponoći i brzo se razišli kućama. Zaboraviti što prije.