KOMBI

Kombi je za mnoge smrtnike obično i ne baš posebno prijevozno sredstvo. Najčešće se u kombiju fura šuta, stjuardese na Pleso ili specijalce na tko za kakvu prigodu da se pendrek malo razgiba. Nama je kombi nešto posebno. Toliko priča, doživljaja, tuge i radosti je vezano uz naš hombi da se raznježimo (ukoliko to opaki huligani uopće mogu) i na sam spomen istoga. Kak' da vam opišemo naš kombi?

Izvana gledajući vozilo (sad moram pazit' da ne uvrijedim našeg milog šofera, ponosnog vlasnik prometala) i vama bi se učinio neugledan, običan kombi, kakvih dnevno ima tisuće na cestama (i tu ne bi puno fulali u procjeni). Unutašnjost je zato još skomnija, da se poslužim modernom terminlogijom, nema ni standardne opreme...

Kad bi bili te sreće i na semaforu stali do našeg hombija odmah bi vam zapeo za oči naočiti mladić za volanom. To nije običan mladić, to je službeni vozač Ekipe Trešnjevka, to je naš Žacko. Žacko nas vozi već skoro punih 10godina. To je puno godina, još više tekmi, a kilometre više nitko ne broji. Kaj reći o našem šoferu ? Pouzdan vozač, dobar i strpljiv čovjek i prijatelj. Vozač u kojeg imamo bezgranično povjerenje. Uvijek će nas sigurno i na vrijeme dofurati bilo kam' i isto tako sigurno vratiti doma. Strpljenje koje pokazuje, dok nas poslje tekme čeka da krenemo nazad (iako mu već treći put obećavamo.."... još samo ova runda, pa idemo..." ili kad moramo produžiti boravak u lokalnim institucijama), je nevjerovatno. Zbog svega toga opraštamo mali nedostatak luksuza i udobnosti u našem hombiju. Nemre se imati sve, zar ne ?

Koji je to poseban osjećaj kada se kreće na gostovanje..!..Jutarnje dizanje za gostovanje nikad nije teško, ma koliko kasno dan prije legli. To se jednostavno ne propušta. Nalazimo se u kvartu, svak' od nas dolazi sa svojim ruksakom, čije ćemo sadržajne tajne tek kasnije otkriti. Šlepamo gajbe 'žuje i kupujemo vruće bureke u obližnoj pekari, piletinu s roštilja u obližnom sandwich baru. Čekajući Žacka, stavljamo gajbe i ruksake na hrpu, otvaraju se prve 'žuje i žvaću gore spomenute oblizeke i veselo se raspravlja o putu na tekmu i svemu onom što nas očekuje. U to se u osvit kroz maglu i prvu svjetlost novog dana probijaju dva svjetla i poznata silueta tako nam dragog hombija. Žacko je došel !

Pozdravljamo se sa Žackom. Temperatura raste, polazak se bliži. Ispijamo pive do kraja, klopa je već konzumirana. Preventivno pišanje prije puta .Vrijeme je za pokret. Ukrcavamo gajbe u hombi i stavljamo ih u led. Smještamo se svak' na svoj sic. Sad slijedi jedan tradicionalni obred: zadnja dvojica. Rasprava. Tko će sjesti napred i biti vođa puta. Za to se mjesto uvijek puno žući prolije. Svatko naravno želi biti vođa puta i sjediti do našeg Žaca. Nakon žestoke rasprave poraženi se povuće u unutrašnost hombija, a pobjednik ponosno sjeda do Žacka. Krećemo !
Vođa puta stavi jednu od serije "kombi-rock" kazeta u Žackov odličan audio uređaj i rokerica se razlegne hombijem, u koktelu sa glasnim razgovorima veselih dečki jer ... upravo je započela nova avanutra, putovanje na tekmu našeg Dinama. Nismo se još ni pošteno smjestili, niti odmakli od grada kad netko već tradicionalno vikne "pišaanjee" ! Naš šofer, ne budi lijen, stane čim mu se pruži prilika na cesti. Bez prigovora (na putu smo već cijelih 15 min). To je naš Žacko, to je naš hombi!

Put će se sastojati od puno ovakih stajanja, punjenja zaliha 'žuja i posjete lokalnim birtijama i povremenim druženjima sa lokalnim ekipama. O svemu tome detaljnije kad će se pričati o gostovanjima pojedinačno. Toliko je bilo događaja, fora, provala i svašta još tijekom tih silnih putovanja u našem hombiju da ćemo trebati dosta vremena da se svega sjetimo i još više da to sve opišemo i napišemo.

Važno je da češ ti, dragi poštovatelju Ekipe Trešnjevka, imati priliku saznati sve iz prve ruke.